Živana Konstantin je rođena 1998. godine u Vršcu i od detinjstva neguje ljubav prema pisanju u raznim formama. Danas smo se našle da razgovaramo o njenoj zbirci pesama Kora narandže i zbirci priča S ljubavlju, nama. Pričale smo pre svega o ljubavi koja se prožima kroz njena dela na različite načine, kao i to šta je ljubav po njenom doživljaju i u čemu pronalazi inspiraciju. U poslednje vreme baviš se temom ljubavi na različite načine. U pesmi Kako išta da obećam pišeš: “Strah me je da ostanem i obećam i strah me je da odem.” Kada pišeš o ljubavi, da li polaziš od čežnje ili od straha? Zašto je obećanje tako težak čin? Ono što prvo osetim jeste monotonija, zapravo. Jeste i taj osećaj čežnje, ali se kroz pisanje vodim tom monotonijom i osećajem kao da sam već nešto doživela, osetila na svojoj koži. Možda su to delići tih priča, ali ja mogu celu priču da osetim. Iako u tom periodu nisam osetila ništa od onoga o čemu sam pisala, mogla sam to da dočaram rečima. Možda iz tuđih priča, možda i...
Žene koje trče s vukovima Clarisse Pinkole Estés je kolekcija starih priča, i mapa za povratak sopstvenoj instinktivnoj prirodi. Estés, jungovska analitičarka i čuvarka usmene tradicije, oslanja se na bajke, mitove i legende kao na ogledala u kojima se vide arhetipovi, obrasci ponašanja i zatureni delovi ženske duše. Te priče tumačimo kako bismo je pogledale pod drugim uglom. One pretvaraju svakodnevicu u teren na kojem se jasno vide tragovi gde smo skrenule, gde smo stale, i gde je nešto u nama zatražilo povratak kući. Priče kao lek i polje rada Za Estés, priče su lek jer sadrže skrivene instrukcije i arhetipsku mudrost, ali i testove izdržljivosti. Priča nas vraća na isto mesto dok napokon ne vidimo ono što smo izbegavale. Zato autorka sakuplja narative iz ruske, evropske, severnoameričke i latinoameričke kulture, mitove, legende, i rekonstituiše njihove uklonjene slojeve. Seksualnost koja je potisnuta, ženska moć prefarbana u zlobu, mudre starice pretvorene u veštice. Tom rekonstruk...